U BiH postoji skromna mreža mjernih uređaja koji mjere zagađenje zraka na određenim lokacijama u pojedinim općinama.
Dodatni problem u BiH je da za lebdeće četice PM 2.5 nedostaju propisana dnevna granična vrijednost i granična vrijednost za proglašavanje epizoda upozorenja i opasnosti. Zbog svega ovoga se događa da građani žive u zabludi, jer nisu informirani da je zrak opasan taj dan, a on je možda tada znatno iznad graničnih vrijednosti koje za čestice preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija.

Širom svijeta građani i udruge građana se samoorganiziraju i čine mrežu monitoring kvalitete zraka zahvaljujući sve jeftinijim senzorima za monitoring kvalitete zraka. Iako ti jeftini senzori ne mjere precizno kao oficijelne, skupe stanice za mjerenje kvalitete zraka (pogotovo u slučajevima vlažnosti zraka iznad 90%), upotreba ovih senzora i umrežavanje su izizetno važni kod podizanja svijesti, edukacije, poticanja aktivizma, te identifikacije kritičnih tačaka i vremenskih intervala kod zagađenja.

Takve senzore ćemo u ovom Projektu izrađivati i koristiti za mjerenja, ali i za edukaciju i animiranje mladih ljudi i nadležnih organa. Uputstvo za izradu tzv. low-cost senzora za mjerenje zagađenosti PM2.5 česticama možete preuzeti na https://cor.ba/images/Dokumenti/prirucnik-uredjaj-za-mjerenje-zagadjenosti-zraka.pdf

Gore navedeno se odnosi na mjerenje vani, a što se tiče graničnih vrijednosti unutar samih objekata tu ne postoje propisane vrijednosti za PM2.5, ali je naravno cilj da bude što manji. Prema nekim studijama Svjetske zdravstvene organizacije, preporučljvo je držati vrijednosti ispod 8 mikrograma po metru kubnom.

Mjerenja izvedeno tokom Projekta su pokazala da je zrak u školama u Brčko Distriktu u granicama preopručljivog uz ogradu da su vanjski uticaji tokom mjerenja bili jako pozitivni što se zasigurno odrazilo i na rezultate mjerenja u samim prostorijama.

Mjerenja će se nastaviti i naredne školske godine.